Piše: Nikola Kučar (TV Obzor)
Televizija je poput droge, a tko je jednom proba – navuče se. Međutim, ako živite u Hrvatskoj postoji velika mogućnost da se te svoje ovisnosti riješite vrlo brzo. Šest nacionalnih programa nudi, nažalost, i podosta smeća, no osnovni cilj televizije ipak je da nas zabavi, kad su već oni koji bi trebali odustali od obrazovanja naroda. A autor ovog teksta u posljednja tri mjeseca, koliko je osuđen na boravak u stanu, nije uspio pronaći ni jedan, u cjelini gledano, imalo zanimljiv program. Jer od postanka svijeta plebejce je trebalo zabaviti, pokušati ih zavesti kruhom i igrama, da zaborave u kakvim usranim uvjetima žive. Od gladijatora, cirkusa u kojima su ljudi gurali glave lavovima u usta sve je bilo podređeno zabavi mase, no naše televizije zabavljaju nas jedino “objektivnim” informativnim programima, a neznanje i glupost koje prevladavaju na televizijama dovode me do samo jednog zaključka. I ja bih volio raditi na televiziji, jer na svakom drugom radnom mjestu za tu količinu neprofesionalizma i nemara odavno bih se svakog tjedna gurao s ostatkom Hrvata u redu u Zavodu za zapošljavanje.
Osuđen na MAXtv
Trpim već mjesecima, bol koja me je prikovala za stolicu ili krevet, ali i televiziju zbog koje sam već polako počeo dobivati osip po prsima i noćne more u kojima sam epizodni glumac u “Kućanicama”. I nemam ni jednu zajedničku scenu s nedavno rastavljenom gospođicom Longorijom. Znate o kojoj se seriji radi, možete je pratiti na RTL-u, ali i RTL 2, a ako nas kroz koju godinu mudraci počaste i RTL-om na kvadrat, vjerojatno ćemo i tamo moći pratiti istu sapunicu, pardon – seriju. Ali, iskreno, ni ja koji slažem TV program ne mogu sa sigurnošću reći koju točno sezonu možete gledati na navedenim programima, jer nekoć četvrtkom prvo je išla, primjerice, šesta sezona, a nakon nje treća, pa onda druga ili možda ne. Međutim, “Kućanice” su najmanji problem, njih ionako možete gledati u beskonačnim reprizama na Fox Life. Kako sam, nažalost, osuđen da budem vječni rob, oprostite – korisnik T-Coma (ne pitajte zašto, priča je duga i potresna), mene muče mojih krvavo zarađenih 150 kuna, koje svaki mjesec izdvajam kako bih jednom u tjedan dana sjeo pred televizor i popratio neku nogometnu utakmicu. Uglavnom to bude prijenos portugalske ili izuzetno atraktivne belgijske lige, jer ako hoću gledati neku od utakmica liga petice, kao korisnik MAXtv-a mogu to za dodatnih pedeset kuna. Nekoć sam noćima bdio pred ESPN-om i pratio NHL, no otkad je hokej, točnije – “Medveščak”, postao hit, ukinuli su nam i taj program. A prije nekoliko godina smijali smo se ljudima sa Zapada koji tu tradiciju imaju već desetljećima…
Beskrajni dan
Dakle, što mi se nudi za već spomenutih 150 kuna, 80 kuna nameta od Lijepe moje, plus pedesetak kuna MAXtv-u (i PDV, da ne zaboravim)? Pa iskreno, hrpa smeća (a možete si obrisati, znate već što, sa svojim dokumentarnim programima, jer ako bih htio nešto naučiti, onda pročitam knjigu, a ne gledam televiziju). Hoću zabavu, hoću dobrih filmova i hit serija. A domaći nacionalni programi, njih šest trenutno, nudi mnogo odličnih serijala, zar ne? Primjerice, HTV kreće sa serijom “Glee”, koja je hit u svijetu, ali genijalci s Prisavlja odlučili su je staviti petkom u 19 sati. Naravno, u vrijeme kad je nitko neće gledati jer su u isto vrijeme na drugim televizijama Dnevnici. Dakle, jedino ako vaši stariji ukućani odbijaju popratiti najgledaniju emisiju svih televizija, moći ćete gledati raspjevanu američku djecu koja ruše rekorde gledanosti svuda u svijetu. Ili ste lopov koji državi nije prijavio drugi televizor. No, to je samo vrh sante jer, primjerice, Nova seriju “The Shield” – iliti, po naški, “Na rubu zakona” – redovito stavlja u vrijeme kad su budne jedino vještice, insomnijaci i zaštitari koji rade noćne. Istu glupost, međutim, nedavno su napravili i sa serijom “Na putu prema dolje”. A zbog RTL-a i njihovih serijala osjećam se kao Bill Murray u “Beskrajnom danu”.
Gospodo draga, dokle nas mislite bombardirati “Bibinim svijetom”, “Raymondom” koji je, ako niste primijetili, cijelo jedno desetljeće bio zvijezda protivničke televizije. A zbog “Kralja Queensa” i “Pod istim krovom” nekog s navedene televizije trebalo bismo osuditi na vječno gledanje Urkela i ostalih heroja osamdesetih. No, sve je dobro dok nam se ne vrati “Puna kuća” i sestre Olsen. Gotovo zaboravih “Dadilju”. I gdje je nestao “Lost”? Možda je paket ispao iz aviona iznad Atlantika, ili skuplja prašinu u arhivi na Remetinačkoj cesti…
Vječni filmski hitovi
I za kraj ostavih, naravno, šlag. Ako vam se čini kako se na televizijama neprestano vrte jedni te isti filmovi, niste ludi, ne truju vas ukućani, ni tajnica na poslu. Neki radovi sedme umjetnosti u proteklih pet godina vrtjeli su se mnogo puta. Iako se nisam mogao dosjetiti apolutnog rekordera, jednog akcijskog B filma na RTL-u, nudim vam top pet. I još upozorenje: ne možemo vam sa sigurnošću reći da su filmovi s popisa uistinu i bili na programu, ali su ih zato besramno najavili.
1. U ZMAJEVOM GNIJEZDU
Bruce Lee u najboljem izdanju (16.3.2007. , 26.1.2008., 17.6.2008., 31.5.2009., 11.12.2009. na RTL-u te 13.7. 2010. na Novoj).
2. SOBA PANIKE
David Fincherov promašaj s Jodie Foster. (5.4.2008., 14.3.2009., 18.8.2010., 2.2.2011. na Novoj).
3. OD KOLIJEVKE PA DO GROBA
Jet Li i DMx u akcijskom… (14.4.2007., 19.1.2008., 20.8.2008., 27.4.2009., 23.11.2009. na RTL-u).
4. POSLJEDNJA LEGIJA
Colin Firth kao Rimljanin i prekrasna Aishwarya Rai (7.3.2009., 31.12.2009. (dan kasnije repriza), 9.10.2010., 30.11.2010.).
5. OCEANOVIH 11
(4.9.2006., 26.12.2008., 24.5.2010., 4.2.2011. na RTL-u te 25.8.2007., 26.12.2008., 13.6.2009. na HTV-u). Ako pridodate ovoj brojci još četiri prikazivanja “Oceanovih 12” od 21.3.2008., znajte da su Brad Pitt i George Clooney, u režiji Stevena Soderbergha, apsolutni rekorderi.
Moja TV 